Uhvati me za ruku

Velik je ovaj svijet. Lijep i prepun zanimljivih stvari. A mi, djeca, sve što nam je lijepo volimo vidjeti, dotaknuti, znati. I dobro je da je tako. Samo tako možemo naučiti o svijetu i životu ono što smo do sada slušali iz priča starijih od nas ili čitali u knjigama. Svakoga dana saznamo nešto novo. A toga ima puno. Tako puno da nas lako zbuni. A nas koji tek odrastamo i upoznajemo se sa životom nije teško zbuniti. Pogotovo ako smo sami. Zato je važno imati iskrenog prijatelja, najboljega druga, koji će znati pomoći kada treba, na kojeg se možeš osloniti, kojem možeš vjerovati.

Svijet je ovaj velik. Lijep i zabavan. I zanimljiv. No u svemu tome postoji skrivena granica koju je teško vidjeti, granica iza koje se možda krije opasnost. Teško je snaći se u svemu tome. Još je teže kad si sam. Još teže kad nas znatiželja i hrabrost, često lažna, vuku da probamo prijeći granicu. Ali kad je uz tebe netko kome vjeruješ, puno je lakše. Ipak su dvije glave pametnije nego jedna. Pa čak i kad je ta glava ista kao i mi sami. Taj prijatelj, najbolji drug, kompić ili kako god ga već zvali, možda će uočiti nešto što mi ne vidimo i upozoriti nas na vrijeme na opasnost skrivenu u ljepoti nečeg novog i zanimljivog, neodoljivog našoj znatiželji. Kaže se da je znatiželja ubila mačku. Pa možda baš taj kompić spasi tu znatiželjnu mačku. A i mi smo tu da na isti način pomognemo njemu, najboljem drugu. Kad smo zajedno, možemo čuvati i paziti jedan drugoga, biti si međusobno anđeli čuvari, makar i sasvim slučajno, i tako ostati na dobroj strani granice opasnosti u mnoštvu novih, neobičnih, zanimljivih stvari. Pomoći ćemo tako jedan drugome da lijepo ostane lijepo. A lijepo je svaki dan naučiti nešto novo o tom velikom svijetu, o životu. To je odrastanje. Veliki izazov za sve nas koji jednog dana trebamo biti odrasli ljudi, pametniji - barem tako kažu, kojeg je lakše proći uz prijatelja i pri tome se ne izgubiti. No i to je iskušenje. Kako se ne izgubiti? Kako, kad je toliko novog i nepoznatog oko nas?

Uhvati me za ruku, prijatelju, i ne odvajaj se od mene sada kada mi, mali ljudi izlazimo u veliki svijet, šaren i lijep, prepun zanimljivosti i sitnica koje nas oduševljavaju. Uhvati me za ruku i ne daj da se izgubimo.

©2008-2009 Robin-ho

Prethodna priča

Sadržaj školske bilježnice

Nova priča