Beli Zagreb grad

Zvižduk zvizne i vlak krene,
osmjeh mi na licu sja,
brat i mama tu kraj mene -
- idemo put Zagreba!

U velegradu svačeg ima,
svuda vozi tramvaj plav,
u maksimirskim parkovima
spava deva, majmun, lav!

Ulicama belog grada
šetamo mi svaki dan,
kad uvečer u stan uđem
umor tjera me u san.

Sutra već na Griču čeka
Katarina, Marko, Zmaj,
trgova su to imena.
Sabor ostavljam za kraj.

Maksimir nas opet zove!
U Zoo volim ići ja
gledat rode, patke, sove,
hranit gladnog tuljana.

Žega mori jadnog medu,
vučjem ručku sad je kraj.
Tigar mjerka moga bracu,
njuši slastan zalogaj!

Puno toga vidjet treba,
ali vruće nam je sad.
Parkovi nam zagrebački
nude odmor, igru, hlad.

Kad u podne praskom pukne
top sa kule Lotrščak,
na vidikovac se s bratom penjem -
- stigli smo do vrha čak!

Cijeli Zagreb k'o na dlanu,
u daljini Medvedgrad.
Pozdravljam te beli grade!
Ja se doma vraćam sad!

©2008 Robin-ho

Prethodna priča

Sadržaj školske bilježnice

Nova priča