Baš sam nedavno razmišljao o tome kako je moguće samo ljubavlju i dobrotom prevladati neko zlo. Učinilo mi se nemogućim. Mislio da ljubav u ovom današnjem svijetu nikako ne može biti dovoljna i da baš i ne vrijedi mnogo. Gledam svaki dan na televiziji koliko se okrutnih stvari događa u svijetu zbog novca i moći. Ni u mome okružju nije puno bolje, čak ni u školi. Pa kako onda imati ljubavi i dobrote dovoljno da se pobijedi zlo?
A onda sam neku večer na televiziji gledao emisiju "RTL pomaže djeci". Nisam imao namjeru gledati baš tu emisiju dok nisam shvatio o čemu se radi. Već prvi prilozi o bolesnoj djeci kojoj se željelo pomoći, od kojih su neki i moji vršnjaci, privukli su moju pažnju. Govorilo se o rijetkim i teškim bolestima za koje uopće nisam ni znao da postoje. No, da cijela emisija ne bi bila tako teška i tužna, bio je tu i zabavni program iz studija. Mnoštvo pjevača je pjevalo, dječje plesne skupine su plesale, glumci su glumili, sve da bi potakli ljude na dobro djelo. Vidio sam mnoge poznate osobe koje su se uključile u ovu humanitarnu akciju.
Nisam prije imao neko mišljenje i zanimanje za takve emisije. Nisam zapravo ni razumio do tada koliko je teško bolesne djece i kakvih sve bolesti ima. Takve su mi strahote nekako bile rezervirane za svijet odraslih. Sve do sada. Težak me osjećaj obuzeo gledajući dječaka kojem teška bolest jako otežava mogućnost govorenja, kad je samo tužno rekao "Dosta mi je..." jer nije mogao odgovarati na pitanja. Još mi je teže bilo gledajući prilog o malenim dječacima s rijetkim, teškim oboljenjima kože zbog kojih ih svaki dodir strašno boli i jako su izranjavani, pa ne smiju na svjetlost. Pomislio sam kako bi meni bilo da ne smijem izaći na sunce, da ne mogu govoriti ili da me boli mamin zagrljaj...
Tijekom emisije skupljao se novac putem telefonskih poziva za pomoć bolesnoj djeci. Mislio sam "Ma tko će zvati, baš se tako može išta skupiti." Mama je prva uzela svoj mobitel i zvala. I opet sam pomislio "Ali to je tako malo..." No, onda je i tata zvao. To me natjeralo na razmišljanje. Zašto su zvali? Tada sam vidio mamine oči pune suza i shvatio koliko joj je teško gledati tako bolesnu djecu. Sjetio sam se teških trenutaka u svojoj obitelji koji moju mamu bole još i danas. Shvatio sam da je ona zvala zbog velike ljubavi koju ima u sebi uvijek kad su u pitanju djeca. To uostalom vidim i prema bratu i meni kad nam je teško ili kada smo bolesni. Tada nam njena ljubav i lijepa riječ pomaže više od bilo kojeg lijeka. I moja je ruka uhvatila mobitel i otipkala te brojeve. I znao sam da je moj sitan iznos dio one velike brojke koja se vrtila na ekranu. Bio sam iznenađen vidjevši koliko je ljudi izvuklo ljubav i dobrotu iz svoga srca da bi pomogli nekome koga i ne poznaju.
Nadam se da će sakupljeni novac zaista pomoći toj djeci da se osjećaju bolje i da ozdrave barem neki. A meni je ostalo divno iskustvo i radost u duši jer sam shvatio kako već i malo ljubavi i dobrote može pobijediti zlo.
text: Robin-ho
napomena: sudjelovanje na školskom natjecanju Lidrano, nagrada na gradskoj i županijskoj razini, izboren plasman na državnu razinu
©2008 Sandrine
| Prethodna priča | Sadržaj školske bilježnice | Nova priča |
Predivan tekst.
OdgovoriIzbriši...malo ljubavi i dobrote može pobijediti zlo.